Birajući hranu za mačke u odjelu za kućne ljubimce u supermarketu Dillon’s, nabasao sam na stariju ženu. Kazala mi je da njezine mačke odbijaju jesti bilo kakvu hranu u kojoj ima ribe. Uzvratio sam joj da moje reagiraju posve suprotno. Doista puno više vole riblju hranu kao što su konzerve Salmon Dinner i Seafood Supper.
“Znate,” govori mi, “one mi doista prave društvo.”
Ali, pitam se, što li bi mogla učiniti za svoje društvo da nema supermarketa kao što je Dillon’s i prodavaonica za kućne ljubimce? Što li bih ja mogao učiniti? Ne bih mogao gledati da moje mačke gladuju.
Razmišljajući o godinama svoga odrastanja, prisjećam se osjećaja kako mazim neko stvorenje koje držim na svojim prsima. Prilično je maleno, veličine mačke. Nije ljudska beba, a nije ni životinja. Dijelom je ljudsko biće, a dijelom nešto drugo. Mogu se sjetiti jedne zgode u kući na Price Roadu. Mora biti da sam tada imao dvanaest ili trinaest godina. Pitam se što li je to bilo... možda vjeverica?... ali nisam posve siguran. Ne mogu to biće posve jasno raspoznati. Ne znam što s njim trebam učiniti. Ali znam da mi potpuno vjeruje. Tek poslije puno vremena shvatio sam da mi je u ovom životu dodijeljena uloga Čuvara, da njegujem i hranim stvorenje koje je dijelom mačka, dijelom čovjek, ali i nešto nezamislivo, a to bi u konačnici moglo rezultirati jedinstvenom vezom kakva se nije dogodila već milijunima godina.
U nekoliko zadnjih godina postao sam posvećeni i požrtvovni ljubitelj mačaka, i sada se biće u meni jasno prepoznaje kao mačji duh, kao mačji Zaštitnik. Naravno, to stvorenje u meni samo jednim svojim dijelom sudjeluje kao mačka, ali i mnoge druge životinje: leteće lisice, galagiji, lemuri ogromnih žutosmeđih očiju koji žive na drveću i skaču s grane na granu i gotovo su bespomoćni na tlu, prstenastorepi lemuri i mišoliki lemuri, soboli, rakuni, kune zlatice, vidre, tvorovi i pustinjske lisice.
Prije petnaest godina sanjao sam da sam na udicu s uzicom uhvatio bijelu mačku. Iz nekog razloga želio sam odbaciti to stvorenje i vratiti ga odakle je došlo, ali počelo se privijati uz mene mijaučući i umiljavajući se dirljivo i tugaljivo. Otkako sam usvojio Ruskoga, moji snovi o mačkama postali su česti i živopisni. Često sanjam kako je Ruski skočio na moj krevet. Dakako, to se često i događa, a Fletch je neprekidni posjetitelj, skače na krevet i umiljava se češući se o mene i predući tako glasno da ne mogu zaspati.
Knjigu je s engleskog jezika preveo Vojo Šindolić.
