Upomoć, moje dijete ne (voli) čita(nje)!

Čitanje ne ovisi o organizaciji vremena, ono je, kao i ljubav, način življenja.
Daniel Pennac, Od korica do korica

Razmišljajući o naslovu ovog teksta i o tome koji bi bili razlozi da na njega kliknete, nadam se i pročitate ga, smislila sam tri: možda vaše dijete čita, ali ste samo znatiželjni i želite čuti nešto novo, možda ste pomislili da, ni moje!, pa vas zanima koju ćemo dosad neotkrivenu tajnu obznaniti, a možda ste skeptični oko toga da se tu još išta može učiniti, pa vas treba razuvjeriti (napominjem da nikada neću odustati od nagovaranja na čitanje). Koji god bio razlog, slažemo se barem u jednom - zanimaju vas, kao i mene, djeca i čitanje. Pitanja poput: koje knjige moje dijete (ne) treba čitati? Što s djetetom koje ne voli čitati? Može li se djeci u današnje vrijeme uopće usaditi ljubav prema čitanju? Pa onda i zašto uopće čitati? To su neka od brojnih pitanja s kojima svakodnevno pokušavam izaći na kraj. Sigurna sam u jedno: užitak u čitanju doći će samo ako čitanje bude slobodna avantura, a ne prisila. Stoga evo nekoliko ideja kako da čitanje (ponovno) oživi u vašem svijetu, a posebno u svijetu djeteta. 

1. Prvi je od svih prvih savjeta da vi PRVI počnete čitati (mislim da sam dovoljno puta ponovila riječ prvi da shvatite što želim reći). Modeliranje ponašanja učinkovitije je od opominjanja i savjetovanja koja postaju samo isprazan govor ne vide li djeca konkretan primjer. Isto kao što ćemo ih bezuspješno nagovarati na zdrave grickalice ako u frižideru nemamo barem jabuke ili im uzaludno ograničavati vrijeme provedeno na ekranu ako sami nismo u tome disciplinirani, jer tada sav govor pada u vodu. Budite dosljedni, konkretni i... knjigu u ruke.

2. Oslobodite vrijeme za čitanje. Ovo, naravno, ne znači da baš sve odjednom moramo podrediti čitanju, ali znači da se potrudimo pronaći rupu u danu, koliko god to nemoguće zvučalo u današnjem ubrzanom i dinamičnom ritmu. Pokušajte uvesti promjenu blago i nenametljivo. Znanstvenici tvrde da je za novu naviku potreban najmanje 21 dan, a za početak to može biti jedna naglas pročitana priča nakon ručka, prije crtića ili u pauzi na klupi u parku. Počnete li s jednom pričom, vjerojatno će djeca tražiti još jednu i još jednu jer se slušanju priča teško oduprijeti. (Ovdje ne ubrajam čitanje prije spavanja! Ono je toliko važno iz mnogih razloga da će dobiti zasebnu točku.) Najbolje je svuda i uvijek ponijeti (barem jednu) knjigu jer nikad ne znate hoće li se nenadano stvoriti trenutak za čitanje. U svojem autu uvijek imam spremne knjige koje su samo za vožnju i često potičem djecu da, kamo god da idemo, svakako ponesu i knjigu. Za svaki slučaj. Možda će trebati čekati, možda će im biti dosadno ili će im trebati odvlačenje pažnje prije nego napetost eskalira svađom. Daniel Pennac, kojeg sam citirala u uvodu, u svojoj knjizi Od korica do korica dalje piše: "Nije prijeporno imam li ili nemam vremena (vrijeme koje mi, uostalom, nitko neće dati), već hoću li sebi podariti ili ne radost da budem čitatelj." Baš zato: neka čitanje postane vaša i djetetova zajednička oaza.

3. Budite prisutni. Možda vi već puno čitate, ali primjećujete da dijete ne dijeli jednak entuzijazam. Možda mislite da je već dovoljno što vas dijete vidi da čitate i da je njegova odluka (ili odgovornost profesora i učitelja u školi) koliko će vremena posvetiti čitanju i kakve će knjige izabrati. No stvar je u tome da mi kao odrasli, kao roditelji, kao institucije, kao društvo u cjelini ne trebamo mlađe generacije samo naučiti čitati. Imamo odgovornost naučiti ih voljeti čitati, što je bitna razlika. Pennac piše: ,,Doista je dobro proizvoditi maturante, diplomirane slušače, predmetne profesore s državnim ispitom, društvo ih ponovo traži, o tome ne treba raspravljati... no mnogo je bitnije otvoriti svima stranice svih knjiga.'' Postoji puno malih trenutaka kojima možete pokazati da vas zanima što dijete čita. Možete djetetu potajno ostaviti poruku ohrabrenja u knjizi, tamo gdje je stalo s čitanjem. Čita li u vašoj blizini, prođite blizu i škicnite što čita, o čemu se radi, pomilujte ga (slučajno, naravno), prišapnite mu nešto na uho. Možete sjesti kraj djeteta i početi čitati bilo što što vam se nađe u blizini – knjiga, časopis, letak, etiketa ili deklaracija, nije važno. Važno je da je trenutak uhvaćen u čitanju sveti trenutak, da nije isti kao i svi drugi trenuci i da odobravate tišinu koncentracije potrebnu za čitanje. Dobro je da se tu nađu i poneka grickalica ili voda, kako se čitanje ne bi prekidalo. 

Stvar je u tome da mi kao odrasli, kao roditelji, kao institucije, kao društvo u cjelini ne trebamo mlađe generacije samo naučiti čitati. Imamo odgovornost naučiti ih voljeti čitati.

4. Uredite svoj čitateljski kutak. O tome sam napisala poseban tekst s idejama kako to učiniti. Nemojte propustiti zabavu u tome. 😊

5. Odlazite na mjesta gdje se dijete upoznaje s knjigom i njegujte čitateljsko okruženje. Ako vam je izvedivo s obzirom na mjesto gdje živite, neka sami nauče otići u najbližu knjižnicu ili knjižaru (ili k nama) pitati za naslove koji ih zanimaju. Neka borave tamo neko vrijeme, nauče gdje stoje knjige i kako su složene. Drugim riječima, neka se udomaće okruženi knjigama. Zajednički odlazak u knjižaru, knjižnicu, na književne događaje za djecu ili promocije dječjih knjiga neprocjenjiv je trenutak izgradnje navike, ali i prilika da dijete upozna i druge zaljubljenike u čitanje. 

Preporuka slikovnica

6. Neka knjiga bude nagrada. Djetetu je nagrada ono što je vama vrijedno, a to može biti i knjiga. Svojoj djeci često posuđujem knjige iz knjižnice i ostavljam im ih na krevetu da ih pronađu. Sad su se već na to naučili i kad to ne učinim, pitaju: "A kad ćeš nam opet ostaviti knjigu? Zašto danas nema iznenađenja?" Također, razmislite o češćem poklanjanju knjiga za rođendane (svojoj i tuđoj djeci) jer je i to suptilna poruka o onome što vi smatrate važnim. Ubrajam se među one tvrdoglave knjigoljupce koji poklanjaju isključivo knjige. Vidim to kao svoj mali doprinos borbi za knjigu. Djeca su me u početku pitala: "A što ćemo kupiti za rođendan?" Kada su shvatili da ne odustajem od poklanjanja knjiga, samo pitaju: "Koju knjigu ćemo pokloniti ovog puta?" Dakle, moguće je. 😊

7. Interaktivna uključenost. Ne, ne mislim na digitalnu interaktivnost, nego na aktivnosti koje su produžetak pročitanog djela ili teksta, a zahtijevaju dječju aktivnost, najbolje onu u kojoj dijete uživa. Na primjer: s djetetom možete izraditi njegov osobni dnevnik čitanja. Pisanje bilježaka tijekom čitanja za lektiru često je zamorna aktivnost koja mnogima zadaje muke. Ponudite djetetu drugačiju vrstu dnevnika čitanja – onog u kojemu je sve dopušteno. To ne moraju biti aktivnosti samo za školu. Naprotiv, neka izričito NE BUDU aktivnosti koje imaju veze sa školskim obavezama jer dijete treba osjetiti slobodu da na knjigu, priču ili tekst može reagirati samo, bez osjećaja da mora zadovoljiti nečija tuđa očekivanja i straha je li njegovo mišljenje možda pogrešan odgovor. Prisiljenost na čitanje odgaja čitače, tj. one koji znaju slova, ali ne i čitatelje, tj. one koji razumiju tekst. O toj razlici piše Anita Peti Stantić (knjiga Čitanjem do (spo)razumijevanja), no o tome možda kojom drugom prilikom. U takvome dnevniku dijete može pratiti pročitano, ispisivati citate, crtati najdražeg lika, ili najstrašnijeg, ili onoga koji mu najviše ide na živce. Cilj je da stvori intimnu reakciju na ono što čita, da pronađe neko unutarnje mjesto iz kojega komunicira s knjigom. S mlađom djecom crtanje u svim oblicima i svim tehnikama gotovo je uvijek odmah prihvaćeno, kao i plastelin koji je, osim toga, odličan za razvoj fine motorike, manipulacije prstima i neuronskih veza oko-ruka. Sa starijom djecom možete otići na tematski povezanu predstavu, pogledati film snimljen prema toj knjizi, dokumentarac o piscu ili povezanom sadržaju, može izraditi plakat ili prezentaciju kako bi vam ispričalo o knjizi ili svoj vlastiti bookmarker. Starije će trebati više poticati, no ne gubite entuzijazam.

8. Uvedite rituale. Došli smo napokon i do čitanja prije spavanja. Zajedničko je čitanje, kao i čitanje djetetu naglas, važno za zbližavanje roditelja i djeteta, jačanje odnosa, za djetetov kognitivni, emocionalni, pa i jezični razvoj, za cjelokupno mentalno zdravlje. Zajedničko je čitanje također i trenutak u kojem odrasla osoba postaje jednaka djetetu; ako ne jednaka, onda barem približno slična, jer s djetetom dijeli isti prostor teksta. Dok čitate, nemojte previše objašnjavati i postavljati puno pitanja, to nije intervju, odgovarajte na njegova pitanja protupitanjima poput "A što ti misliš da to znači?" ili "Kako misliš da se nastavlja priča?" (ako je čitate prvi put) ili "Možeš li opisati drugačiji kraj ili neki događaj iz priče?"; pustite dijete da samo zaključuje i razmišlja, makar ponekad i krivo. Objasnimo li sve i odmah iz pozicije pametnijeg i iskusnijeg čitatelja, oduzet ćemo im priliku za imaginaciju, zamišljanje nepoznatog, iznalaženje rješenja, zaustaviti radoznalost. Vrijeme prije spavanja je i vrijeme kad se dojmovi dana smiruju, vrijeme krhkosti, nježnosti, obnavljanja, pomirenja, ako je potrebno. Zato imajte na umu izbor slikovnice ili knjige. Naravno, dijete često samo izabire što želi čitati (i uvijek istu priču!), no to je dokaz koliko su u njegovom svijetu rituali važni. Želite li da dijete prije zaspi, čitajte u boravku, razgovarajte tamo, izaberite knjigu koja neće previše raspiriti maštu pred spavanje ili razbuditi dijete pitanjima, a onda se preselite u krevet. Važno je da bude ono čemu ćete se i vi i dijete veseliti, pa prema tome reagirajte. Ako pokušavate što brže pročitati da dijete što prije zaspi, požurivanje je najčešće kontraproduktivno. Također, možete osmisliti i neke vlastite rituale – čitateljski piknik vikendom (može i na balkonu, zašto ne, pogotovo ako je kiša), spoj na slijepo s knjigom pa međusobno jedno drugome posuđujete knjige ili mjesečni odlazak u knjižnicu u kojoj dotad niste bili. Nedostaje li vam ideja, pitajte dijete – imat će ih i previše.    

Preporuka slikovnica

Objasnimo li sve i odmah iz pozicije pametnijeg i iskusnijeg čitatelja, oduzet ćemo im priliku za imaginaciju, zamišljanje nepoznatog, iznalaženje rješenja, zaustaviti radoznalost.

9. Koristite čitanje i knjige kao saveznike u neočekivanim i stresnim situacijama. Mislim da se korisnost knjiga u ovakvim situacijama često zaboravlja. Na mjestima poput čekaonica, tijekom vožnje u autu ili u javnom prijevozu, kupnje u dućanu, djetetu novih situacija, knjiga gotovo uvijek upali kao as iz rukava. Osim toga, knjiga ili priča može smiriti napadaje bijesa (upućujem na divnu i poticajnu knjigu Kako pričati priče djeci) kad tihim šaputanjem na uho roditelj preusmjerava pažnju na priču. U tom je trenutku bitna povezanost, a susret onoga koji priča i onoga koji sluša brzo vraća sabranost. Inače, postoji i Balogova pedagogija. :) Da, disciplinirati se može čak i poezijom. (O ljepotama dječje poezije pisala sam prošli put.) Ovo je i dodatan razlog zašto u našoj obitelji uvijek nosimo knjige svuda sa sobom, iz savjeta broj 2. Možda niste primijetili, no to su upravo oni dragocjeni trenuci u kojima tako lako posežemo za ekranom da bi dijete bilo zabavljeno. U knjizi Razigrano roditeljstvo Lawrencea J. Cohena pronašla sam poticajno razmišljanje o tome: ,,Filmski zasloni mogu ponuditi mnoge korisne stvari: zabavu, informacije, čak i odmor od stresa. Međutim, oni ne mogu raditi grimase, davati zagrljaje, ili pružiti dubok osjećaj sigurnosti i zaštićenosti.'' Dijete na početku neće očekivati ekran, ali će ga s vremenom početi iziskivati. Jednako tako možemo mu ponuditi i knjigu. Kad mi kod kuće treba vrijeme za kavu, proglasim vrijeme čitanja. Ne ide svaki put glatko, ali stvara se navika. Ponekad uspije, a ta mi je kava onda posebno slatka. 

10. Osamostalite dijete. Pustite djetetu njegov izbor i imajte u njega povjerenja. Neki se obrazovni znanstvenici slažu u tome da djecu treba pustiti da sama biraju što žele čitati, a ne ih opterećivati popisima lektire (poput Kirsti Lonke u knjizi Fenomenalno učenje iz Finske). Budite dostupni i pratite treba li djetetu usmjerenje ili savjet oko toga što bi moglo biti sljedeće štivo, no neka odluka bude njegova. Dogodi li se da vam se zaista ne sviđa naslov, ili mislite da sadržaj nije primjeren ili uopće niste sigurni u sadržaj, pregovarajte o vremenu koje tražite od djeteta i odredite trenutak kad mislite da je spremno za knjigu. Ako je i tada uporno, odgodite odluku na dva dana i obećajte da ćete razmisliti, popričati i vratiti se po knjigu. Možda u međuvremenu zaboravi na to, nađe nešto drugo, a vi ćete dobiti vrijeme u kojem se možete dogovoriti sami sa sobom ili potražiti savjet. Pitaju li ponovno za tu knjigu, bit ćete spremniji.

Možda vam se čini da su ovi savjeti namijenjeni mlađoj djeci, no možete ih prilagoditi i prenamijeniti ovisno o dobi vašeg djeteta. I starijoj je djeci potrebno stvaranje navika, što je s jedne strane teže jer već jasno znaju i izražavaju što žele, a što ne, a s druge je strane lakše jer mogu racionalizirati, dogovarati se i učiti o postizanju kompromisa. Shvatite ih kao smjernice koje možete uskladiti s vlastitim životnim ritmom, obiteljskom dinamikom i karakterom djeteta. Vi ga ipak najbolje poznajete. Mnogi su od problema s kojima se suočavaju tinejdžeri današnjice već opisani u knjigama, potrebno je malo truda da bi ih se pronašlo. Učlanjenje starijeg djeteta u književni klub, odlazak na čitateljske radionice, savjetovanje sa školskom knjižničarkom oko dobrih naslova, sve su to poticajni susreti u kojima se dijete može okružiti novom grupom prijatelja, učiti o empatiji, izražavanju, razgovarati o problemima, razvijati kritičko razmišljanje i kvalitetno provesti vrijeme. Završit ću još jednim citatom iz spomenute Pennacove knjige. Autor, naime, na kraju knjige navodi vrlo zanimljivih deset pravila čitatelja. Možete to shvatiti kao osobni čitateljski manifest ili potaknuti dijete da samo napiše svoja vlastita pravila. Na taj je način odgovornost za (ne)pročitanu knjigu djetetova i ono je gospodar svojeg čitateljskog svijeta. Tada je najbolje da mu vi postanete susjed. 😊 

Deset pravila čitatelja ili Čitateljski manifest:

1. Pravo da ne čitamo
2. Pravo da preskačemo stranice
3. Pravo da ne dovršimo knjigu
4. Pravo da ponovno čitamo
5. Pravo da čitamo bilo što
6. Pravo na zanos
7. Pravo da čitamo bilo gdje
8. Pravo do pabirčimo
9. Pravo da čitamo naglas
10. Pravo na šutnju.

Slikovnice o prirodi

Preporuke knjiga za djecu o prirodi
Proljeće je već u punom jeku, pa smo se zato mi knjižari odlučili preporučiti dobre knjige za djecu s temama prirode i životinja. Ne možemo dovoljno naglasiti važnost ranog osvješćivanja brige za planet, ekološke osjetljivosti i odgovornosti, a one počinju u obiteljskom okruženju. Dan planeta Zemlje nije samo 23. travnja, to je svaki dan u godini. Još bolje, čitajte knjige o prirodi u prirodi, osluškujte, omirišite, isključite se iz vreve i ukradite vrijeme za čitanje.

1. Naša kuća gori. Poziv Grete Thunberg da spasimo planet; Jeanette Winter

 Cijeli svijet čuo je za djevojčicu Gretu koja je podigla svoj glas kako bi potaknula mnoštvo svojih vršnjaka i draslih da počnu razmišljati o klimatskim promjenama koje nastaju zbog prekomjerne eksploatacije prirodnih resursa. Priča o njenoj hrabroj i nadahnutoj misiji počela je u školskoj klupi, razvila se kroz pomna i predana istraživanja, prerasla u školske štrajkove, te došla čak do konferencije Ujedinjenih naroda. Ta predana, hrabra borba nadahnjujuća je za sve ljude koji ignoriraju devastirajuće klimatske promjene koje ugrožavaju život na Zemlji. Slikovnica prikazuje niz slika tog razornog procesa koje cijeli svijet vidi i šuti, dok su u malenoj Greti potaknuli potrebu da vrišti tako da je svi čuju i da osvijeste potrebu za promjenama. Njena izjava da nikad nisi premalen da nešto promijeniš obišla je svijet, a ova edukativna slikovnica dokaz je da su njene poruke inspirirale mnoštvo ljudi i da postoji nada da će se naš dom spasiti od plamena.

Kristina

2. Priča o pčelama; Kirsten Hall i Isabelle Arsenault

Ova slikovnica pripovijeda o tome kako pčele sakupljaju i izrađuju med i upućuje na njihovu važnost u prirodi. Predivno naslikanim pejzažima i slikama cvijeća vodi nas isprekidana linija koja predstavlja putanju pčele u letu, pri čemu spoj tehnika gvaša i olovke evocira starinske herbarije. Ilustracije su popraćene stihovima u sjajnom prijevodu Vande Mikšić i predočavaju sakupljanje meda u svoj njegovoj čarobnosti. Sama priča nije opterećena činjeničnim detaljima o pčelama, već je slikovnica popraćena kratkim autoričinim pogovorom u kojem objašnjava važnost pčela i nudi savjete kako se može pridonijeti njihovu očuvanju. Stoga je ova slikovnica izvanredan spoj snažne poruke i očaravajuće likovne i književne izvedbe.

Nikola

3. Godina u prirodi; Helen Ahpornsiri

Slikovnica koja je u cijelosti izrađena od prešanog cvijeća pa je doživjeti različitost boja, oblika, biljaka i životinja, a tek onda razabirati cvijeće koje je korišteno u izradi dvostruki užitak. Učit ćemo promatrati, udubiti se, razgledavati, pratiti promjene godišnjih doba, otkrivati promjene životnog ritma životinja te naučiti tajni jezik i bogatstvo bioraznolikog svijeta, ali ništa od toga na brzinu. Ova slikovnica zahtijeva naše vrijeme i posvećenost, otkriva nam poeziju tamo gdje mislimo da ju nećemo naći.  

Tea

4. Fantastično sjajne žene koje su spasile naš planet; Kate Pankhurst

Zabavno i pristupačno ispričane životne priče hrabrih žena koje su svoju životnu svrhu pronašle u borbi za spas biljnog i životinjskog svijeta idealna je prilika za upoznavanje djeteta s entuzijazmom koji pojedinac osjeti kad zna da njegova borba nije uzaludna. Upoznat će tako Jane Goodall, Eugenie Clark, Wangari Maathai ili Ursulu Marvin. Osim toga je i čitanje popularnoznanstvenih slikovnica doprinos neposrednom djetetovom učenju o svijetu koji nas okružuje. Tko zna, možda baš jedna od nevjerojatnh žena bude inspiracija novom ekološkom aktivistu ili aktivistici. Slikovnica je živahna i šarena, puna detalja kojima se dijete može često vraćati. 

Tea

5. Zec i medvjedica: Zečeve čudne navike; Julian Gough i Jim Field

Dobrodušna medvjedica i mrzovoljni zec glavni su junaci ove priče o neočekivanom prijateljstvu. U njoj medvjedica, nakon što je nepoznati lopov probudi iz zimskog sna, prvi put izlazi na snijeg i pritom upoznaje vječno nezadovoljnog zeca. Iako se zec bez imalo ustručavanja zgraža nad medvjedičinim neznanjem o prirodnim pojavama, ona uskoro otkriva zečeve neobične prehrambene navike. No nakon što medvjedica spasi zeca od toga da i sam postane obrok, između njih se razvija prijateljstvo. Ova slikovnica prepuna duhovita, živa dijaloga i simpatičnog crteža čita se gotovo poput stripa i ne prestaje zaokupljati čitatelja. Likovi i situacije podsjećaju na klasične priče (od basni pa do medvjedića Pooha), ali nipošto nisu arhaični te će dijete razgovore naći prirodnima i bliskima. Dakako, iz ove se slikovnice ponešto može i naučiti (pogotovo o prehrambenim navikama zečeva!), ali njezina je namjera prije svega zabaviti, a čitatelji svih dobi rado će joj se vraćati.

Nikola

6. Cvjetić; Anna Walker

Prekrasna i nadahnjujuća priča o smjeloj djevojčici Mari koja upornošću, odvažnošću i hrabrošću uspije u naumu izgradnje novog vrta i zelene oaze u četvrti u koju se netom doselila s roditeljima. Mara je djevojčica koja ne čeka da se stvari dogode, ona stvara prilike i ne odustaje čak ni kada kiša ispere njezine kredom nacrtane leptire na pločniku sve dok ne otkrije prolistalu šumu usred grada. Oko sebe će okupiti druga dječja srca koja će joj pomoći da dašak prirode, dočaran nježnim vodenim bojama, unese u sivilo grada. Cvjetić je priča o zdravom otporu i neodustajanju, o promjeni koju možemo uzrokovati ako vjerujemo u sebe. I o ljepoti prirode, naravno.

Tea

Kao što vidite, svijet u kojemu smo mi i djeca okruženi knjigama uzbudljiv je i nepredvidljiv, u njemu vladaju pravila onoga koji čita, a mogućih je interpretacija istog djela onoliko koliko ima i čitatelja. Uživajte s djetetom u čitateljskoj avanturi!