Gladne čitateljske oči uvijek zahtijevaju i planiraju megalomanske projekte koji uključuju velik broj knjiga, te često posegnemo za svime što nam se nađe na listi želja. Ovog puta bilo je isto tako, samo što su se neki naslovi našli na listi obaveznih i to su bila samo tri. O ostalih petnaest ćemo drugom prilikom.
Odlazak sa stanice Atocha Bena Lernera spakiran je zbog osebujnih, opetovanih naglašavanja njegove genijalnosti od kolegā, posjetiteljā, prijateljā. Nekako se neke odlične knjige provuku ispod radara i drugih potreba i „moranja“, no ako ste okruženi onima koji vam nečitanje te knjige neće oprostiti tako lako, postane vam jasno što vam je činiti. Uživanje u promišljajućim knjigama, pomaknutih opservacija i nježna ritma, uvijek je dobra ideja za odmor. Dodatna motivacija za čitanje ove knjige jest činjenica da govori o pjesnicima i njihovu pisanju, a to je intrigantan proces prepun nepredvidljivih uspjeha i promašaja.
Žešći ritam i krv koja se slijeva sa stranica uvijek su potrebni na godišnjem odmoru, jer osim što se moramo fizički odmaknuti od posla, moramo i ući u svijet brutalnih ubojstava, koja nas zaokupe, i možda nam daju do znanja da naš posao i nije toliko naporan kao, recimo, onaj forenzičara i patologa (osim ako ste jedno od to dvoje).
No, šalu (odnosno leševe) na stranu, ljudi nerijetko biraju svjetlije i optimističnije knjige za ljetovanje i nisu previše skloni bjesomučnim potragama za kojekakvim psihopatima i ubojicama. Ima i onih koji ipak žele osjetiti uzbuđenje, napetost, pa i strah dok čitaju dobar krimić i taj je osjećaj zavodljiv, opojan, čak i izaziva ovisnost. Romane španjolske spisateljice Eve Garcíje Sáenz de Urturi Fraktura je počela izdavati u proljeće 2020., i sad već treće ljeto zaredom imamo novi nastavak, ovog puta pod naslovom Gospodari vremena.
Pseći park Sofi Oksanen novitet je koji se iščekivao i o kojem nije bilo nimalo premišljanja jer donosi zanimljivu priču, dašak povijesti Ukrajine povezane s današnjom situacijom. Pseći park sadržava preporučenu dozu realnosti, osviještenosti, upozorenja, opomena i pouke. Na godišnjem, kao i ostatak godine, potrebno je učiti, a učenje je uvijek radost. Pa tako, ako se i upletemo u mučnu priču o industriji umjetne oplodnje u Finskoj i Ukrajini i njihovoj zloupotrebi, možemo biti ponosni na sebe i novostečena znanja.
Sve u svemu, najvažnije je da nešto naučimo, da uživamo u dobroj književnosti i da se odmorimo, prepušteni dnevnom rasporedu skrojenom po knjigama koje smo odabrali.
