Odlazak Latinke Perović, upućenog i skrupuloznog svjedoka i tumača epohe, heroine svijeta koji se ne može ugasiti

Na naslovnoj fotografiji: Latinka Perović (autorica: Tanja Draškić Savić 

Sa(n)jam knjige u Istri)

Piše: Sanja Jovičić, urednica u nakladničkoj kući Fraktura

U Beogradu je u devedesetoj godini života preminula Latinka Perović, intelektualka koja je obilježila modernu epohu u javnom životu Srbije i jugoslavenskog kulturnoga kruga. Rođena je 1933. u Kragujevcu, sredini koju je u njezinu djetinjstvu pogodio stravičan ratni masakr. Studirala je u Beogradu. Manje je poznato da je njezin prvi izbor bila književnost, a tek poslije povijest. Tada se i uključuje u društvene i političke strukture te brzo napreduje s reformskim naraštajem koji je na kritičkoj osnovi tragao za izlaskom iz permanentnih kriza federativnog i socijalističkog poretka. Zaustavljena zarana na tom putu i ambiciji (smijenjena je s položaja sekretara Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije zajedno s Markom Nikezićem i drugim tzv. srpskim liberalima), posvetila se znanstvenom i istraživačkom radu, ali ne odustajući od prosvjetiteljske, primijenjene misije održanja svijesti o modernitetu i promjeni kao pretpostavci povijesnog razvoja, što posebno dolazi do izražaja u postjugoslavenskom razdoblju, kada stječe ugled i autoritet upućenog i skrupuloznog svjedoka i tumača epohe. Autorica je opsežnog istraživačkog opusa, historiografskog i kulturološkog, ali je možda još važnija po u svome ambijentu rijetkoj dijaloškoj predanosti. Bila je čitateljica bez presedana, mentorica mnogim mladim istraživačima, njezini su nastupi, razgovori, korekcije i blaga a precizna, suzdržana skepsa ostavljali otvorenim prozore nade u teškim vremenima. Najbolji poznavatelj, kroničar i historiograf srpske ljevice odlazi kao njezin posljednji velikan, heroina svijeta koji se ne može ugasiti.

Čast nam je bila što smo surađivali s njom!

Fraktura

Izbor iz opusa Latinke Perović:

Dominantna i neželjena elita: Beleške o intelektualnoj i političkoj eliti u Srbiji (XXXXI vek) (2015.)

Zoran Đinđić i srpsko društvo (2013.)

Snaga lične odgovornosti (2008.)

Između anarhije i autokratije: Srpsko društvo na prelazima vekova (XIXXXI vek) (2006.)

Ljudi, događaji i knjige (2000.)

Srbija u modernističkim procesima XIX i XX veka (1994.)

Srpsko-ruske revolucionarne veze: prilozi za istoriju narodnjaštva u Srbiji (1993.)

Zatvaranje kruga: ishod političkog rascepa u SKJ 1971/1972 (1991.)

Planirana revolucija (1988.) 

Srpski socijalisti 19. veka: prilog istoriji socijalističke misli (1985.)

Od centralizma do federalizma: KPJ u nacionalnom pitanju (1984.)

Pera Todorović (1983.)

Savremena uloga avangarde: idejno-politička praksa Saveza komunista Srbije (1969.)