Jedan dječak penje se uz obalu rijeke. Potom zakorači na željeznički most. Dvanaest mu je godina.
Kleknuo je, iznad sunce žari, i uho približio tračnici. Tračnica ne vibrira. Vlak još nije prošao zavoj s druge strane rijeke.
Dječak počinje trčati duž tračnica. Stiže na sredinu mosta. Stane na rub ograde mosta i zagleda se u muljevitu rijeku koja protječe ispod.
S lijeve je strane betonski stup na koji se most naslanja. Zdesna, palo stablo jednim dijelom leži u plićaku rijeke, njegove grane strše iz tamne vode. Između njih proteže se prazan prostor nešto širi od jednog metra.
Čuo je da je s tog mjesta moguće skočiti u rijeku, ali ne može u to biti siguran jer nikada nije vidio da je to itko učinio.
Kamenje pod njegovim nogama počinje podrhtavati. Saginje se i ponovno približava uho tračnici.
Tračnice počinju vibrirati. Vlak se približava.
Gleda u tamnu, mutnu vodu, srce mu sve brže kuca.
*
Dječak uopće ne shvaća da više nije dječak, već da je samo uspomena na dječaka.
On je uspomena na dječaka koja ubrzano prolazi umom muškarca u sobi u Hotelu Sheraton u središtu Nashvillea u Tennesseeju, muškarca koji je u bedro dobio injekciju steroida koja će ublažiti mučninu od dugog leta i prehlađenog pjevača preobraziti u božanstvo.
Za tri sata izjurit će iz hotelske sobe. Proći će kroz prazan grad, prelazeći preko velikih rijeka, vozit će se pustim prerijama i širokim višetračnim autocestama, pod sve tamnijim nebesima, poput nekog malog boga, sve kako bi večeras bio s vama.
Knjigu je s engleskog jezika preveo Vojo Šindolić.