zlobro
što vam spikeri nikad neće otkriti koliko god redovito pratite vijesti?
nešto ništi ništa nešti
nema ni zlata ni sredine
zlobri smo i dokazano dli
ono ruživo već je u ružama
ono raspadnuto već nas je napojilo
nema ni dalje ni bliže od
kule nule
koliko nereda toliko i svjetla
koliko rasvjete, toliko i opeklina
nikad, ama baš ni u kojoj situaciji
nismo iznad
rajklene zlobrote
krvožednost
kad sletim na čistu bijelu stranicu i samo malo prošetam
kratkim i brzim nožicama preko svetinja
naraste ta opipljiva potreba
da budem zgnječena kao muha
a opet, za očuvanje realnosti ništa nije djelotvornije
od činjenice
da čak i govnovalji na tuđim papirima
imaju žustri hod i krila
proleteri svih zemalja ujedinite se
Tko da se ujedini? S kime? Sjedi lijepo krupna
i sitna buržoazija i jednako ne zna što bi sa sobom. Dosađuje se ispred skupljih ili jeftinijih plazmi.
Ujedinjuje, doduše, tehnologija kojom se razmjenjuju slike kućnih i seksualnih ljubimaca. Sve same sobe
s pogledom na snomorje. I bolnice pune proletera. Komunisti se pri tom uporno pretvaraju da imaju internacionalnu dirigentsku palicu za promjenu ljudskih žudnji. Kapitalisti, majku im, zbilja nemaju iluzija: uzima tko prvi uzmogne. U mom političkom pokretu puno je ako prva dva susjeda nisu posvađana, makar je jedan bez posla, a drugi mrzi svoj posao. Ako jednom godišnje dijele roštilj na ulazu. Samo to.
I pozdravljaju se. Zato sam i dalje komunalac. Zato obojici krajem prosinca poklanjam knjige. Ne one s masovnih sniženja. Birane naslove.
baci dobro niz vodu, naći ćeš ga uz vodu
staričica europa već bi to mogla znati o svojim izbjeglicama
koliko god bodljikave žice razmatala
voda će proći
ajde reci što je
STVARNO STVARNO strašno
sjedeći kraj visoke jelke čije se tjeme struže s bijelim prostranstvom plafona okićene krupnim glinenim zvonima fine ručne izrade
moj prijatelj kaže
da je stvarno poražen i jednostavno više nije u stanju vjerovati
u temeljnu održivost možda ni u elementarno postojanje
dobra
“zlo je toliko profitnije, bolje umreženo i otporno na pravne mehanizme”, tako se izrazio
moja kći ga ispravlja
“pazi”, veli ona “zapravo govoriš
o vremenu
jer ono što je dobro uvijek zahtijeva trajanje i ustrajanje”
trajanje
i ustrajanje
ponovila mu je
strpljivo.
