rana jesen
mokre duše bukvi škripe noću
šireći godove kao krugove u vodi
početak svijeta i sjevera
koncentrična je kružnica
ciklame osjete
pospanost prodire smjelije
nagriza lukovice
taložeći se u njihovu plodnost
čaplje premještaju rujan
s jedne strane jezera na drugu
prateći sunce narezano u trskama
dok glasne žene peru odjeću
u mrzloj vodi do koljena
rastvarajući se kao ježavke kestena
preostaje samo
preorati još jednom dubinu sna
ostatak svjetla podijeliti s jelenima
prije sutona oni će skinuti svoje krzno
i ugrijati im ruke
zmijske smrti
najmlađi brat moje bake
dugo je ležao licem u sijenu
prije nego su pronašli
njegovo mlado truplo
kad su orasi provirili iz zelenih tobolaca
skupio je njihove naborane glave
razbio ih i gole samljeo
nedjeljna gibanica mirisala je
na povratak
predvečer mu u potiljak
spremiše metak
koji ga je povukao prema
središtu zemlje
nad njim su bdjele riđovke
kao strane kompasa
raščetvorivši tako smrt
koja je spavala u njemu
muk
pobožnost snijega
omata selo u slojevima
poput glavice kupusa
pretvorba misli u riječi događa se
ovisno o temperaturi zraka
i često se ne razmjenjuje
između dva jezika
ništa osim muka
neprirodno glatkog i toplog
njegov talog dugo tjera na kašalj
dok ima žara u ognjištu
žene sjede
i žvaču očenaše
pletući čarape
bog odgovara
drhtanjem orionovih kosaca
pretiho da ga čuju
jezero
dok se vraćao se iz seoske birtije
mato je pijan pao u jarak
i zaspao u snijegu
meridijani njegovih putopisa
rasuli su se iz šešira
i propali u dubinu mekog snijega
načinivši u ledenom jastuku
jedinstvenu kartu svijeta
pod suhim snijegom su izrasla
četiri kontinenta na kojima je
ganjao divlje konje
delta volge razlila se
točno pod matinom glavom
sanjao je kako love ribu
na kaspijskom jezeru
bacali su mreže
puneći ih rijetkim primjercima
gigantskih moruna i kečiga
nemarno budeći
nemani koje su okamenile na dnu
najveće jezero
uvijek je govorio mato seljanima
iz kojeg voda ne otječe
nije se ženio
ni imao djecu
ni unuke
a da jest
možda bi bježao brže i srčanije
kao preplašeno govedo
kad su izronile vodene zmije
i povukle ga
prema dnu
ruke
ruke su mu se tresle dok je pušio cigarete
bilo je strašno unutra pa smo izbjegavali
gledati u praznu sobu iza očiju
u kojoj je možda još uvijek i sjedio
ali više nismo mogli ući
otac je došao sa šibom
prvi put
drugi put
treći put
skrila sam se iza djedovih leđa
a on je širio ruke kao veliku hrastovu krošnju
s tisućama svjetlećih riječi koje su umirile
svaku zvijer koja je prilazila
