Godina koja se polako primiče svome kraju, još uvijek aktualna 2021., u Hrvatskoj je proglašena Godinom čitanja. Za nas u Frakturi svaka je godina takva, prije svega i više od svega, čitanje je za nas najvažnija i najvrednija aktivnost.
Godinu čitanja obilježili smo na niz različitih načina, od organizacije brojnih tribina, okruglih stolova i razgovora o pročitanome, preko susreta s piscima, produkcije televizijskih emisija i, jasno, Festivala svjetske književnosti, do onog najvažnijeg – knjiga koje smo u tekućoj godini objavili! Kako bismo zaključili ovu godinu, odlučili smo porazgovarati s nekoliko zagriženih čitatelja, prominentnih aktera domaće kulturne scene, da provjerimo kako je izgledala njihova 2021. s knjigama, je li se i po čemu razlikovala od ostalih, u čemu su najviše uživali i što su iz pročitanog naučili…
Rubriku otvara Đurđica Čilić, sveučilišna profesorica, prevoditeljica i spisateljica, čija je knjiga Fafarikul prošle godine postala pravi hit, knjiga koja osvaja i zavodi, knjiga koja se našla na brojnim ljestvicama najboljih iz te neobične 2020.
Često slušamo o tome kako se u Hrvatskoj malo čita i kako tek 45 posto Hrvata godišnje pročita najmanje jednu knjigu. Koliko ste vi knjiga pročitali u ovoj 2021. i jeste li, zbog zatvaranja i usporavanja svijeta uzrokovanog koronavirusom, čitali više ili manje nego inače?
Čitala sam manje jer sam radila više kako bih sustigla brzorastuće troškove života svoje obitelji. Nema čitanja bez dokolice, a preduvjet za dokolicu je novac.
Nije sve u kvantiteti, i kvaliteta je važna – kako biste generalno ocijenili vašu 2021. kad je posrijedi čitanje?
Vro dobar, 4.
Koja je knjiga vrhunac vaše čitateljske 2021. i zašto?
Više je bilo tih vrhunaca u mojoj čitateljskoj godini. Poredak ne implicira važnost, pa evo: Nahraniti kamen poljske autorice Bronke Nowicke, koju sam čitala pomno i još pomnije prevodila jer je riječ o delikatnom jeziku koji lavira između poezije i proze i uvrnuto imenuje i opisuje svijet viđen prodornim i vrlo fragilnim okom djeteta. Potom Standardan život Olje Savičević Ivančević, gdje jedne korice obrgljuju tri njezine ranije objavljene knjige: Puzzlerojc (2005.), Kućna pravila (2006.) i Mamasafari (i ostale stvari) (2012.). Čitala sam, ali još nisam dočitala važnu knjigu Zlomovina Viktora Ivančića, koji je jedinstven u svom umijeću da našu nacionalnu mitomansku priču opisuje, demaskira i dekonstruira iz teksta u tekst, a da nikad ne bude banalan i da nikad ne pogriješi.
Jeste li u ovoj godini pročitali neki stari naslov, neku knjigu koju ste dugo planirali, a tek sad je došla na red ili pak neku koju dobro poznajete i odavno volite, ali sada se vrijeme učinilo baš prikladnim za nju?
Jergovićevog Oca. Odlična knjiga, meni i čitateljski i intimno vrlo važna. Dok mi raspravljamo o Jergoviću kao kolumnistu, i svađamo se s njegovim tekstovima u dnevnim novinama, zaboravljamo da će Jergović kao pisac nadživjeti sve naše sitničavosti i gorda mišljenja koja neupitani iznosimo kao da su jako važna.
Što ste u 2021. naučili iz knjiga koje ste pročitali, čime ste se oduševili, kamo otputovali, u što se zaljubili?
Teško pitanje, mogu li odmah preći na sljedeće?
Nije rijetko čuti kako se u Hrvatskoj najmanje čitaju – domaći autori. Jeste li pročitali koju knjigu domaćih autora i koju biste istaknuli kao najdražu?
Najdraža knjiga domaćeg autora koju sam čitala po treći put, kad sam se pripremala za razgovor s autorom na jednom festivalu, zapravo su dvije knjige, a autor se po besmislenim kriterijima čiste nacionalne književnosti ni ne smatra domaćim. Da skratim: Semezdin Mehmedinović: Ovo vrijeme sada i Me'med ,crvena bandana i pahuljica.
Jeste li u 2021. pročitali koju Frakturinu knjigu i koja vas se najviše dojmila?
Vidi pod 6 :)
