Marija Andrijašević, autor fotografije: Anto Magzan
Fraza "najiščekivaniji roman godine" najčešće je samo to – prazan niz riječi, ali u slučaju nove knjige Marije Andrijašević Zemlja bez sutona ona je i više nego točna. Nakon prvijenca, zbirke poezije Davide, svašta su mi radili (SKUD Ivan Goran Kovačić, 2007.), Marija se, pod pritiskom visokih očekivanja, na književnu scenu vratila jednako uvjerljivom prozom. Zemlja bez sutona može se označiti kao pripovjedno zavojit, a stilski uglačan tekst koji čitatelja često ostavlja u tihoj nelagodi. Ili, riječima urednika Krune Lokotara, tekst koji funkcionira kao svojevrsni grč. Povodom romana i šireg književnog rada Mariji smo postavili nekoliko blic-pitanja, a autorica je uzvratila ne-tako-blic-odgovorima. Uživajte!
Koliko dugo u prosjeku pišete? Radite li prvo isključivo na prikupljanju materijala ili to kombinirate s pisanjem teksta?
Kad radim na tekstu i kad imam razrađen sinopsis, onda radim tri sata dnevno. Taj se vremenski period od tri sata zna protegnuti kroz čitav dan, a ponekad zna biti i odrađeno u komadu. Nakon godina rada na romanu, shvatila sam da je nemoguće postići fokusirani rad iza te vremenske granice koja je onda i mentalna granica. Što se prikupljanja materijala tiče, ovisi na čemu radim. Ponekad pisanju prethodi prikupljanje materijala, čitanje, vođenje bilješki, razmišljanja bi li lik bio protiv ili zagovornik neke ideje o kojoj razmišljam, pa potom i gdje bi ga odabrani stav odveo, jer će i sam tekst krenuti u tom smjeru. Ponekad za neke tekstove ne treba nikakvo konkretno materijalno istraživanje, samo promatranje.
Teorija recepcije uvela je konstrukt tzv. idealnog čitatelja – recipijenta savršeno kompetentnog za tekst. Zamišljate li dok pišete lice kojem se obraćate?
Upoznala sam idealnog čitatelja dok sam studirala i ne mogu reći sa sigurnošću da je on/a ona/j kojoj/em se obraćam, osim ako on nije stara verzija mene s kojom pregovaram dok pišem i koja me usmjerava što dalje od svojih nedostataka. Ali opet, ta se kategorija idealnog čitatelja kako ga ja vidim onda prelijeva u implicitnog autora. Tako posljedično radim i na boljoj verziji sebe, i kao osobe i kao spisateljice, pa onda i na boljim verzijama teksta, kvalitetnijim načinima kako nešto reći.
Razotkrivanje s Marijom Andrijašević, autor fotografije: Anto Magzan
Postoji li suvremeni autor/autorica čija poetika na neki način korespondira s vašom?
Mislim da ovo jedino može odrediti književna kritika ili netko tko se bavi korpusom povijesti književnosti, ako joj u kojem obliku sutra budem pripadala. No, naravno da imam autore/ice koje osjećam bliskima i koji u meni otvaraju određene registre koje drugi autori nikad ne bi mogli, kao što je, recimo, jedan od tih registara otvarao roman Kurlani Mirka Božića prilikom pisanja mog romana Zemlja bez sutona.
Tko je, prema vašem mišljenju, najznačajniji autor/autorica 20. stoljeća (može i nekoliko)?
Sve neka teška pitanja! Napisat ću jednu autoricu zato što vjerujem da zbilja radi promjenu u kontekstu književnoga kanona, a to je Maryse Condé. Kod nas još nije prevođena, ali ima načina.
Postoji li recentnija zbirka poezije koju biste označili kao vrlo utjecajnu?
The Carrying Ade Limón i Divlje i tvoje Olje Savičević Ivančević.
Može li književnost mijenjati svijet? Možete li se sjetiti konkretnog slučaja kad je književnost promijenila svijet?
Naravno da književnost može mijenjati svijet, ali ne ide ta promjena preko noći. Prije su se priče prepričavale kako bi se očuvali običaji ili vjerovanja, kako bi se oblikovale i očvrsnule zajednice, pa time i njihove povijesti. Danas je ta uloga nestabilnija, jer je i vrijeme u kojem živimo nestabilno, ali priča ima svoju svrhu i zadatak. Dok god Netflix književnost smatra jednim od glavnih konkurenata kod obrazovanja i brojnosti publike, jasno je da je priča oduvijek bila i bit će prostor ideološke borbe. Pa se tako mogu nadovezati i na konkretan slučaj kad je književnost promijenila svijet, a to je kad je, iako ne jedina i odgovorna, stvorila stereotipe koje danas baš njenim alatima razbijamo: sve što (ne) znamo o klasi, ideologiji, spolu i rodu, identitetu, da dalje ne nabrajam.
