Kristina Antić: Inspiriraju me priče

Molimo te da nam se ukratko predstaviš.

Kristina, 35 godina. Magistrica Hrvatskog jezika i književnosti s petogodišnjim iskustvom rada u obrazovanju i skoro tridesetogodišnjim iskustvom predanog čitanja i isto tako predanog pričanja o pročitanom (htjeli to sugovornici ili ne).
Radim kao zamjenica voditeljice Knjižare Fraktura.


Što ti je najdraže kod rada u Frakturinoj knjižari?

Radim ono što bih radila i da ne radim. Moj primarni posao je čitanje, proučavanje, razmatranje, preporučivanje i promišljanje o pročitanom. 
Iz toga proizlaze svi ostali aspekti ovog posla. Bez iskrene strasti i predanosti teško se posvetiti tekstu i uspješno ga predstaviti drugima.
Atmosfera je uvijek opuštena, nadahnjujuća. Razgovori su puni dosjetki, ideja, humora, doskočica i pošalica svih vrsta i veličina (pogotovo s kolegama).


Kako izgleda tvoj prosječni radni dan u Knjižari?

Uvijek ima puno čitanja, čituckanja, čitanja između redaka, interpretativnog čitanja te dubinskog i plitkog čitanja. Uvijek je uključeno i praćenje aktualnih književnih zbivanja. Rad je dinamičan jer rad s ljudima je nepredvidljiv i zahtijeva puno prilagodbe, znanja i prepoznavanja idealnog naslova za svakog posjetitelja.
Moramo pozorno i strpljivo osluškivati želje i potrebe svakog čitača kako bismo uspješno pronašli odgovarajuće štivo.
 

Kako je započela tvoja ljubav prema knjigama i čitanju?

Prekopavanje po kućnoj knjižnici bilo je uvijek uzbudljivije od školske lektire. Odrasla sam na malom srednjedalmatinskom otoku i rano sam razvila potrebu za upoznavanjem drugih i drugačijih svjetova, mističnih i pustolovnih priča koje bi me zaintrigirale i odvele na neko daleko putovanje. 
 

Koje su knjige najviše utjecale na tebe kao čitateljicu, ali i kao osobu?

Oduvijek me privlačio koncentriran, zgusnut izričaj poezije koja me očarala i odvodila me u sva mnogima dobro poznata stanja: glava mi je bila u oblacima, hodala sam kao muha bez glave, bila sam uvijek ni na nebu ni na zemlji i ponekad bih zalutala nebu pod oblake. Odrasla sam s Tadijanovićem i Cesarićem u rukama
i zahvalna sam što su mi se već kao predškolarki našli na repertoaru. Nove avanture tražila sam u školskim knjižnicama tijekom zime i ljeta.
Često sam znala malo predugo ostati na suncu uronjena u neku dobru knjigu.
Nakon poezije na red su došli Anto Gardaš i Sanja Pilić. Posebno mi se u sjećanje urezao Gospodar muha pomoću kojeg sam naučila da priče mogu paralelno skrivati i neke druge.
 

Osim čitanja, što te još inspirira u životu?

Prije svega je to umjetnost u vidu glazbe, likovnosti, kazališta i svega ostalog. Inspiriraju me priče, ne samo one napisane nego i izgovorene.
Kroz priče rastemo, sazrijevamo i upoznajemo svijet. Svi koji znaju ispričati priču veliki su heroji ovoga svijeta.


Za kraj, molimo te za jednu književnu preporuku.

Potpuno me zaokupila te evocirala uspomene i nježnosti zbirka Trojica za Kartal Miljenka Jergovića. U vremenu kad su nam ratna zbivanja u neposrednoj blizini, 
važno je prisjetiti se koliko je priča svakog čovjeka obespravljena pred naletom onih događaja koje nazivamo poviješću. Priče su tu da budu ispričane i da nam pomognu da ostanemo ljudi unatoč svemu. 
 

A što o Kristini kažu knjižari?
S našom Kiki u Knjižari svaki dan sja sunce i nikada nije dosadno :) Ako ste spremni za mnoge nove i neočekivane književne (ali i izvanknjiževne) avanture, posjetite nas, nećete požaliti.

Vidimo se u Frakturi!