Tišina u osinjaku; Luka Ostojić
Odgojen da vjeruje svojoj mašti, Ostojić piše lepršavu zbirku priča punu bizarnih likova i nepredvidljivih obrata. Pripovjedač, koji poprilično meditativno, stojički pripovijeda o situacijama koje nerijetko bivaju snovite, nadrealne i futurističke uzrokuje popriličnu dozu opreza kod čitatelja uz popratno uzbuđenje jer iza svakog ugla (ili rečenice) vreba novi zaplet. U njemu možete nabasati na DJ-a koji vas vodi do Zlatne kolibe ili se pak sunčati na plaži koja je ujedno i portal za zagrobni život. Rezultat su priče koje ključaju poput vulkana pred erupcijom. U njima je posebna pažnja pridana dijalozima koji su prepredeni razotkrivači karaktera likova. Autor ih njeguje optimalnom dozom humora, kojeg uz dinamiku, mudrosti i zabavu ne nedostaje u ovom osinjaku koji svakako trebate taknuti i očekivati neočekivano.
Kristina
Prirodopisi; Primo Levi
U svojoj zbirci kratkih priča Primo Levi zamagljuje granicu između živog i neživog, životinje i stroja, svjesnog i nesvjesnog. Moglo bi se reći da su glavni likovi njegovih priča aparati, ili znanost u širem smislu, koji omogućuju da sve sastavnice svijeta postanu predmet tehničke reprodukcije, pa tako računala pišu pjesme, uspomene bivaju konzervirane kao točno određeni mirisi, a predmeti gube svoju povijesnost i posebnost uslijed mogućnosti da se repliciraju sve do u molekularnu razinu. S druge strane, Levi zamišlja također svijet u kojem znanost otkriva da naizgled neživi predmeti očituju svojstva organskih bića. Taj znanstveno-tehnički napredak, upogonjen prije svega u ekonomske svrhe, utjelovljuje lik trgovačkog putnika Simpsona, predstavnika tvrtke NATCA, u kojem se spaja modernistički optimizam i hladna računica. Levijeve priče mnogima će stoga djelovati proročanski, te one u sebi savršeno spajaju fascinaciju i užas koji kod suvremenog čovjeka izaziva tehnički napredak.
Nikola
Posljednji san; Pedro Almodovar
Pedro Almodovar, jedan od najcjenjenijih živućih filmaša, okušao se ovaj put u autobiografskoj prozi. Kao i glavnina njegovog stvaralaštva ovo memoarsko djelo uvelike je nekonvencionalno. Podijeljeno je na dvanaest zasebnih priča koje se temelje na prijelomnim trenucima autorova života ili pak na sekvencama povezanih refleksija koje su se pokazale kao formativne u njegovom životu. Pokazuje nam se pritom kao vrstan pripovjedač, nepouzdan narator koji autoironično promatra vlastiti život smatrajući ga tek jednom u nizu mogućih iluzija. Promatrajući Posljednji san kao potencijalni sinopsis za film, možemo ustvrditi kako bi naknadna ekranizacija bila nesumnjivo Almodovarska. Snažna prožetost obiteljskim odnosima, konfuzno ljubavničkim, raslojavanje ortodoksno katoličkog odgoja, poniranje u liberalnije sfere… sve se to tu nalazi. Jedino što nedostaje je prepoznatljiv njegov koloristički izražaj koji uz malo mašte možemo lako sebi predočiti.
Ivo
Drugo ime: Septologija I. – II.; Jon Fosse
„Drugo ime“ naziv je prva dva dijela romana od sedam dijelova raspoređenih u tri sveska: „Drugo ime: Septologija I. – II.“, „I je drugo: Septologija III. – V.“ i „Novo ime: Septologija VI. – VII.“. Tehnički je riječ o jednoj rečenici koja se proteže na oko 1250 stranica. Protagonist je slikar Asle, a prate se njegove misli, dijalozi, uspomene i sjećanja u susretima s drugim ljudima i samim sobom. Granice među likovima nisu sasvim jasne. Simboličan naslov „Drugo ime“ donekle je i ironičan jer kao da su svi likovi u romanu ista ili gotovo ista osoba, s drugačijim, a često i istim, imenom. Stilski izbrušeno, na momente repetitivno, asocijativno i meditativno, autor uvlači čitatelja u svijet svojih zakonitosti i prekrasnih fragmenata o umjetnosti, estetici i metafizici.
Blagica
Posjetite nas u Mislavovoj 17 kako bi usporedili dojmove!