Pročitajte intervju s Evom Garcíom Sáenz de Urturi povodom hrvatskog izdanja Rituala vode, druge knjige iz popularne "Trilogije bijeloga grada".
Otkad ste, 2016., objavili Šutnju bijeloga grada, vaš rodni grad Vitorija upisao se u književne zemljovide čitatelja širom svijeta, pa evo, i u Hrvatskoj. Iznenađuje li Vas taj novi život Vitorije koju ste stvorili u svojim romanima?
Da, već je skoro pet godina prošlo otkako je počeo fenomen Trilogije bijeloga grada i bilo je dovoljno vremena da se priviknem na sve što je donio, ali i dalje me oduševljava spoznaja da tisuće čitatelja dolazi u Vitoriju, slijedeći tragove koje su ostavili moji književni likovi.
U Ritualima vode Kraken se suočava s cijelim nizom strahova koji se skrivaju u sjenama obiteljskih odnosa. Ožiljci koje ostavljaju zlostavljanje, zanemarivanje… naslijeđe toksičnih obitelji. Protuteža tome odnos je koji Kraken ima sa svojim djedom, ljubav i briga koji mu daju snagu. Obitelj je jako važna u ovome romanu?
Obiteljski odnosi imaju ključnu ulogu u svemu što pišem. Kao spisateljica, mišljenja sam da je obitelj temeljna jedinica sukoba i, što se pripovijedanja tiče, uvijek polazim upravo od obiteljskog konflikta kao prve dramatske premise.
Kako se i kada rodilo vaše zanimanje za povijest – osobito za povijest Álave i Baskije – za pretkršćanske kulture i vjerovanja, toliko prisutne u Trilogiji. Postoji li neko razdoblje koje je pobudilo ljubav prema povijesti i koje Vas osobito zanima?
Školovala sam se, da tako kažem, posjećujući ruševine, nalazišta, dolmene, muzeje i katedrale. Prošlost me oduvijek fascinirala i odrasla sam učeći o povijesti moga kraja Álave, i mojega rodnog grada Vitorije. Činilo mi se dobrom idejom uključiti tu povijest u svoje romane, a iz te ideje začela se i Trilogija bijeloga grada. Što se razdoblja tiče, obožavam srednjovijekovlje i mezolitik.
Na samom početku romana saznajemo da će Kraken postati otac. Ali ta mogućnost, koliko god žuđena bila, ne čini lakšim njegov odnos s Albom, baš suprotno, čini ga složenijim za oboje.
Roman Rituali vode u jednom je svojemu dijelu istraživanje različitih vrsta očinstva i majčinstva kojima se odajemo: roditeljstva koja su odgovorna, odsutna, toksična, nasilna… Roditeljstvo je trenutak u kojem život zaokreće i zbog toga je jako pogodan da ga se prikaže u romanu.
S mnogo pažnje i preciznosti opisujete praksu kriminalističke istrage, posao policijskih stručnjaka raznih specijalnosti – eksperata za izradu profila zločinaca, patóloga, forenzičara… Već smo spomenuli Vaše poznavanje povijesti, mitologije, ali i ovo je očito važan segment vašeg književnog istraživanja. Volite li taj dio svojega spisateljskog posla – proučavanje, konzultiranje stručnjaka?
Prikupljanje dokumentacije važan je dio pripreme za pisanje svih mojih romana, hoću da čitatelj nakon čitanja zna malo više, da izađe poznavajući bolje teme o kojima sam pisala: o profiliranju zločinaca, povijesti, itd… Što se Rituala vode tiče, budući da je bila riječ o drugom dijelu Trilogije, i da sam roman pisala nakon velikog uspjeha Šutnje bijeloga grada, bila sam u mogućnosti uputiti se u istražne postupke i prakse baskijske autonomne policijske uprave, koja se ovdje naziva Ertzaintza, i čijim stručnjacima od samoga početka dugujem zahvalnost.
