O izraelskom piscu Davidu Grossmanu uvijek se može razgovarati, jer on je jedan od najvećih i najzanimljivijih živućih autora. No ova tribina ima tri izravna povoda. Lani je u prijevodu Andree Weiss Sadeh u Frakturi objavljen jedan od njegovih najvažnijih romana, "Knjiga intimne gramatike" iz 1991. Taj kultni i jezično izazovan roman bavi se odrastanjem dječaka koji pod svaku cijenu želi sačuvati svoj intimni jezik unutar obiteljskog, društvenog, političkog i kulturološkog okruženja u Izraelu pedesetih godina. Osim toga, Grossman je nedavno primio počasnu nagradu Erasmus za životno djelo, čija je tema bila "Popravljanje razderanog svijeta". Nagrada se dodjeljuje pojedincima ili organizacijama za izuzetan doprinos u svijetu kulturnim i društvenim djelovanjem. Posljednji je povod razgovoru dokumentarni film izraelske redateljice Adi Arbel o Grossmanovu životu i stvaranju koji smo nedavno imali prilike gledati i u Hrvatskoj u okviru DA2 festivala.
O specifičnosti i jezičnoj zapetljanosti Grossmanova romana "Knjiga intimne gramatike" te o brojnim razlozima zašto treba čitati cjelokupno njegovo djelo razgovarat će književna kritičarka i teoretičarka Marija Ott Franolić te prevoditeljica s hebrejskog Andrea Weiss Sadeh.
Kada? Četvrtak, 9. 2., 19 sati
Gdje? Knjižara Fraktura, Ul. kneza Mislava 17, Zagreb
Tko? Andrea Weiss Sadeh i Marija Ott Franolić
Biografije:
Andrea Weiss Sadeh studirala je engleski i francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Izraelu je živjela jedanaest godina. Studirala je likovnu pedagogiju u neformalnom odgoju na Veleučilištu Beit Berl, a zatim ostvarila B.A. iz povijesti umjetnosti, filozofije i povijesti Europe na Otvorenom sveučilištu Izraela. Prevodi s hebrejskog i engleskog na hrvatski jezik. Prevela je brojne važne izraelske autore (Amos Oz, Zeruya Shalev, David Grossman, Etgar Keret i dr.). Članica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Savjetnica je za hebrejski jezik i židovsku kulturu i tradiciju u dječjem vrtiću Mirjam Weiller u Židovskoj općini Zagreb.
Marija Ott Franolić, neovisna književna teoretičarka, kritičarka i urednica, doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se poticanjem čitanja i teorijski proučava vezu između čitanja, mišljenja i empatije. Vodi književnu radionicu Kabinet čuda u Knjižari Fraktura i potiče čitanje kod djece predškolske dobi. Osmišljava, organizira i vodi tribine i javne razgovore. Piše znanstvene i popularne tekstove. Napisala je knjigu "Dnevnik ustremljen nedostižnom: svakodnevica u ženskim zapisima" i uredila dnevnik Divne Zečević "Život kao voda hlapi". Piše blog Tekstovnica.