Kad krenu vrućine, dobro je da pri ruci bude nešto što bar nakratko zaledi krv u žilama. Zato je pravo štivo neki dobar triler, poput romana Tri izraelskog pisca Drora Mišanija. Na njegovu početku nastavnica u jednom od gradova blizu Tel Aviva, Orna, na stranici za razvedene upozna odvjetnika Gila, a premda joj je on pomalo odbojan, nastavlja s njim izlaziti pokušavajući zaboraviti kako je suprug izdao nju i njihova sina. Ronan se, naime, na jednom od putovanja u Nepal zaljubio u neku Njemicu i na drugom kraju svijeta zasniva novu obitelj. Na samom početku Tri vas može zavarati – hm, pa to je ljubavni roman? – no kako se radnja razvija, pratimo pohod sjajno oslikanog psihopata i iščekujemo hoće li mu koja potencijalna žrtva uspjeti stati na kraj. Roman se odvija na telavivskim i bukureštanskim ulicama, potraga za ubojicom vrlo je sofisticirana, a napetost se gradi u maniri najboljih djela ovoga žanra. Dror Mišani piše bez kapi krvi, ali s preciznošću Georgesa Simenona. Ili, kako piše u jednoj od recenzija trilera Tri, ako želite osjetiti stisak ruku oko svojega vrata, najbolje je ako su to ruke krvnika preciznog i nježnog kao što je to Mišani.
Ako pak po vrućini želite nešto manje uzbuđenja, no djelo koje se također teško pušta iz ruku, pravi je izbor – Prava krv Francesce Melandri. Treći roman ove talijanske spisateljice prati kćer starog partizana Attilija Profetija, Ilariju, koja jednog vrućeg rimskog ljetnog dana pred svojim vratima nailazi na Afrikanca koji zavidno dobro govori talijanski. On tvrdi da u Italiji boravi već neko vrijeme, nakon što je prešao Libiju i Sredozemno more, a krajnji mu je cilj pronaći svoga djeda Attilija. Iako isprva ne može povjerovati da joj je mladić kojem na osobnoj iskaznici piše Attilaprofeti ustvari nećak, Ilaria pokušava rekonstruirati očev život u doba Drugog svjetskog rata. Iako joj je otac živ, od njega ne može očekivati pomoć – jer osim što je skrivao istinu pola vijeka, Attilio je dementan i potpuno nevjerodostojan sugovornik. Uz pomoć svojeg tajnog ljubavnika, zastupnika Berlusconijeve stranke u parlamentu, Ilaria dolazi do nevjerojatnih spoznaja o svojoj obitelji, koja je i inače bila poprilično sklona tajnama. Francesca Melandri na fin način nijansira likove i smišlja zaplete, tako da čitajući Pravu krv stječete dojam da su likovi pred vama od krvi i mesa, a mi smo njihovi tihi promatrači u potrazi za istinom.
Treća knjiga s ljetnog popisa bavi se pravim, stvarnim ljudima – životnom pričom čovjeka koji je Ameriku osvojio jemenskom kavom. Redovnik Moke Davea Eggersa biografija je naturaliziranog Amerikanca jemenskog porijekla Mokhtara Alkhanshalija, koji prije deset godina, u svojim ranim dvadesetima, nije pio kavu, niti je znao za bogatu tradiciju kave u zemlji svojih predaka. Njegovu ambiciju da studira osujetio je nesretan splet okolnosti, tako da Mokhtar radi kao vratar u kompleksu nebodera Infinity u San Franciscu. Jednog dana, doživi nešto što bismo mogli nazvati prosvjetljenjem – ugleda kip Jemenca s divovskom šalicom kave ispred susjedne zgrade, nakon čega se zainteresira za povijest kave. Sljedeći korak prva je stepenica pravog američkog sna 21. stoljeća. Mokhtar, naime, odluči otići u Jemen unatoč nemirnoj i opasnoj situaciji u zemlji, počinje učiti o kvaliteti kave, a konačni mu je cilj transformacija zapuštenih plantaža kave, selekcija najkvalitetnijeg uroda koji može postići dobru izvoznu cijenu. Redovnik Moke sjajno je napisana priča o ljudskoj upornosti, bogata zanimljivim podacima o kavi koje sigurno niste znali. I zato je još jedan od dobrih odabira na vrućini – priča o kavi uz ledenu kavu.
