Boris Dumančić: Prevođenje zahtijeva neprestano učenje i proučavanje kulture i jezika

S više od dvadeset književnih nagrada i brojnim prijevodima svojih knjiga na druge jezike Jaume Cabré postao je jedan od najvažnijih katalonskih pisaca. Na hrvatski su prevedena tri njegova romana, Ispovijedam, Glasovi Pamana i Eunuhova sjena.



Sva tri romana na hrvatski je s katalonskog preveo Boris Dumančić.

Boris Dumančić (Našice, 1976.) diplomirao je 2003. španjolski, engleski i portugalski jezik s književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirao je 2007. međunarodne odnose i diplomaciju na Diplomatskoj školi u Madridu. Od 2005. radi u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Kao diplomat radio je u Veleposlanstvu RH u Madridu (2010.), u sjedištu Unije za Mediteran u Barceloni (2011. – 2014.), a od 2016. radi u Veleposlanstvu RH u Santiagu de Chile. Književnim prevođenjem, ponajviše s katalonskog, ali i sa španjolskog i portugalskog, bavi se u slobodno vrijeme. S engleskog prevodi publicistiku. 

Popis njegovih prijevoda možete pronaći ovdje.

Po čemu ste posebno upamtili ovaj prijevod, po čemu je bio specifičan ili posebno izazovan?

Velik sam štovatelj Cabréove proze, a Eunuhovu sjenu smatram njegovim najboljim romanom koji je stilski i tematski odredio Cabréov daljnji književni rad. Taj izrazito kompleksan roman po strukturi i stilu tražio je od mene visok stupanj koncentracije i preciznosti, a nerijetko i enciklopedijskog istraživanja pri odabiru najkvalitetnijeg prijevoda. Duge i složene rečenice, preplitanje upravnog i neupravnog govora te dinamična izmjena prvog i trećeg pripovjednog lica obilježja su Cabréovog stila po kojem je ovaj roman posebno pamtljiv. 

S obzirom na to da je riječ o suvremenim, živim piscima, jeste li imali potrebu kontaktirati autora kako biste razriješili neku nedoumicu? Činite li to inače? 

U kontaktu sam s Jaumeom Cabréom, osobno ga poznam i imamo fluidnu e-mail komunikaciju. Kontaktirao sam ga nekoliko puta tijekom prevođenja Eunuhove sjene, uglavnom s namjerom da provjerim točnost značenja određenih dijelova ili riječi. Cabré je izrazito kooperativan autor i rado komunicira sa svojim prevoditeljima, zbog čega je užitak razgovarati s njim. Uvijek se obratim autoru prije nego što počnem prevoditi djelo i najavim se kao prevoditelj, a pitanja i nedoumice ostavim za kraj. 

Prevođenje, dakako, nije samo prevođenje teksta, nego i dubinsko upoznavanje s drugom kulturom. Kako je, u ovom primjeru, izgledao taj susret s kulturom koja vam je sigurno bliska, ali je ipak druga?

Moj prvi susret s katalonskom kulturom seže u drugu polovicu 90-ih godina, kada sam kao student hispanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu privatno prvi put posjetio Barcelonu i druge dijelove Katalonije. Nakon toga sam samostalno počeo učiti katalonski kao izborni predmet na studiju hispanistike budući da se tada, kao ni danas, katalonski nije mogao formalno studirati na zagrebačkom Sveučilištu, čak ni učiti na tečaju. Sve što sam naučio o katalonskom jeziku, kulturi i povijesti plod je mog interesa i aktivnog, samostalnog rada. U svom profesionalnom radu imao sam privilegij raditi i živjeti tri godine u Barceloni, od 2011. do 2014., čime sam dodatno obogatio znanja o katalonskom jeziku i kulturi. 

Što inače smatrate najljepšim, a što najtežim u prevoditeljskom poslu? Koje su najveće prednosti, a koji najveći nedostaci? Mislite li da su prevoditelji u Hrvatskoj dovoljno cijenjeni i prepoznati ne samo kao važna nego i nezaobilazna karika u procesu objavljivanja stranog naslova na hrvatskom jeziku?

Književno prevođenje je mukotrpan i zahtjevan posao koji iziskuje dobro poznavanje stranog jezika s kojeg se prevodi, ali i neprekidno propitivanje kvalitete vlastitog prijevoda. Kao specifična kulturno-znanstvena djelatnost, prevođenje zahtijeva neprestano učenje i proučavanje ciljane kulture i jezika, čak i kad se aktivno ne prevodi književno djelo. Književni prevoditelji u Hrvatskoj uglavnom su samozatajni profesionalci nedovoljno poznati široj, pa i stručnoj javnosti, zbog čega je njihov rad nedovoljno priznat i prepoznat. Dobro je što postoji strukovna udruga hrvatskih književnih prevodilaca koja doprinosi vizibilitetu književnih prevoditelja. 

Kako se knjiga koju ste u sklopu ovog projekta preveli uklapa u temu Nošenje s nesigurnostima suvremene Europe? Je li se vaša percepcija Europe, percepcija europskog prostora i svega što on obuhvaća promijenila nakon čitanja i prevođenja te knjige?

Cabréov roman Eunuhova sjena duboko zadire u povijest Katalonije i Španjolske, pa i cijele Europe kroz povijesni prikaz tijekom dvjesto godina nekada moćne katalonske obitelji industrijalaca Gensana. Glavni lik Miquel i njegov stric Maurici arhetipski su prikazi katalonskog mentaliteta, gotovo metafore katalonske povijesti, njezinog industrijskog zamaha u 18. i 19. stoljeću, njezine političke angažiranosti tijekom Francove diktature i njezine gotovo postmoderne dekadencije na kraju dvadesetog stoljeća. Sva složenost europskog kulturno-povijesnog prostora u ovom se važnom europskom romanu zorno iščitava kroz katalonsku prizmu. 

 

Knjiga Eunuhova sjena objavljena je u sklopu projekta Facing Insecurities in Contemporary Europe sufinanciranog sredstvima programa Europske unije Kreativna Europa.